Hrvatski-Desničar

nedjelja, 12.02.2012.

Tajna povijest židovske dominacije u svijetu na engleskom i njemačkom jeziku

The Synagogue of Satan is the first book ever to document the secret history of the evil conspirators responsible for wars, revolutions, and financial debacles around the world. It is a virtual encyclopedia of fresh new information and facts unmasking the Jewish Illuminati elite and their sinister goals and hidden influence. Here is just a part of the secrets you will discover in this eye-opening 320 page book.

Engleska verzija
http://www.4shared.com/office/m118ldiI/Hitchcock_-_The_Synagogue_of_S.html

Das Wirtschaftsspiel aus nimmersatter Gier läuft aus! Derzeit stürzen die vor Massenmord nicht zurückschreckenden Banker Satans in ihr eigenes Schwert. Vor dem finalen Untergang dieser korrupten Gesellschaft gilt es aber noch die unglaublichsten Missetaten der letzten Jahrhunderte ans Licht zu bringen, um sie – im Sinne der Heilung und Ganzwerdung der Menschheit – aufzuarbeiten und sodann auf den Müllhalden der Geschichte zu werfen...Wir sollten zuvor noch ganz genau erfahren welche verrotteten Charaktere hinter den Vorhängen im Ringen um die Weltherrschaft wirklich die Fäden gezogen haben. Denn die Mächtigen haben die Geschichte stets gemäss ihrer eigenen Agenda betrügerisch umgeschrieben: Wussten sie etwa, dass die meisten Juden gar keine sind? Oder dass die grösste Zentralbank der Welt, die Federal Reserve der USA weder staatlich ist noch Reserven hat? Oder dass die superreichen Bankerfamilien nie Steuererklärungen abgaben? Und und und... Beurteilen Sie dieses Buch nicht nach dem Cover allein! Gehen Sie bitte nicht automatisch davon aus, dass jeder Träger des Namens Rothschild oder der anderen erwähnten Namen Teil des kriminellen Rothschild-Netzwerkes ist. Auch die allermeisten Ashkenazi-Juden sind völlig unschuldig und nicht Teil dieser Vernetzung der Macht- und Geldgier. Dieses Buch dient der Information darüber, wer die verantwortungslosen Feinde der Menschheit sind und richtet sich nicht gegen Volksgruppen, sondern gegen jene, die mit den mörderischen Machenschaften direkt zu tun haben. Die Fakten sprechen für sich! Was geschah als Jesus auf die Geldwechsler im Tempel traf? Er warf sie hinaus und sagte: „Mein Haus soll ein Ort des Gebets sein, aber ihr habt eine Räuberhöhle daraus gemacht“! Und in der Offenbarung des Johannes steht betreffs des ehrsamen Menschen: "Ich kenne Deine Drangsal und Armut, dennoch bist Du reich. Ich weiß auch, dass Du von jenen geschmäht wirst, welche Juden zu sein behaupten und es doch nicht sind, sondern eine Versammlung Satans". Hier weiß die Apokalypse sehr wohl zwischen gottergebenen Juden und einer bösartigen Clique egomaner Halunken zu unterscheiden. Es ist die uns innewohnende Liebe und die Verantwortung unseren Mitmenschen gegenüber, die uns sagt, dass wir den teuflischen Verlockungen nach Macht, Ruhm und übermäßigem Besitz widerstehen sollen. Aber nicht alle können das. Gar manche haben sich dem Teufel verschrieben, um das Spiel der irdischen Macht über alle dadurch verursachten Leiden hinweg mit allen Konsequenzen gnadenlos auszukosten. Doch dieses duale Spiel der Gegensätze neigt sich dem Ende zu. Die Lakaien der Macht sind in diesem Endzeit-Szenario derzeit dabei, durch übergroße Gier verursacht serienweise in ihr eigenes Schwert zu stürzen. Insgeheim ahnen sie es in ihrem letzten Aufbäumen bereits, das ihr dunkles Spiel bald ausgepfiffen wird. Das Erwachen der Menschheit ist trotz aller demagogischer Gehirnwäsche und massenmedialer Desinformation nicht mehr aufzuhalten. Die Zeichen der Zeit stehen auf massive Veränderung und es ist für die darob verzweifelten Strippenzieher zu spät, das Ruder nochmals mit ihren alten Tricks herumzureissen. Untergang oder Seitenwechsel ist nun deren Devise. Doch in dieser turbulenten, geschichtlich einmaligen Phase der Menschheit heißt es nochmals Rückschau halten, um zu verstehen, wie alles so kommen konnte, und danach dieses künstlich inszenierte Jammertal schleunigst zu verlassen. Das absichtliche Gegeneinanderhetzen von Bevölkerungsgruppen wird zunehmend durchschaut, man braucht nur zu fragen, wem es eigentlich immer nur nützte. Zur inneren Ganzwerdung ist es wie in der Psychoanalyse sinnvoll, nochmals in die Vergangenheit zurückzublicken, und noch einmal direkt ins Angesicht der zunehmend identifizierten Täter des Grauens zu blicken. Im Sinne des Heilwerdens der Menschheit geht darum, sich mit der bislang vor der Menschheit unter Verschluss gehaltenen eigenen Geschichte ein letztes Mal zu konfrontieren, um die wahren Attentäter der Weltgeschichte sodann in ihrem Häufchen Elend zurückzulassen und im Zorn oder liebevoll auf den Müllhaufen der Geschichte zu werfen. Nur so ist ein Neuanfang der Menschheit möglich, eine Zukunft des Miteinander anstelle des künstlich und mit teuflischer Absicht geschürten Gegeneinanders. Je besser wir die Wurzeln der Vergangenheit kennen, desto schneller geht das Zeitalter des Terrors der Macht und der satanischen Gier einer Horde von koordinierten Blutlinien und Einzeltätern zu Ende. Diese bislang gut getarnten Psychopathen der Weltherrschaft der letzten Jahrhunderte samt ihrem perfiden Netzwerk ins Licht zu stellen, darum geht es in der speziellen Geschichtsschreibung dieses Buches, die wohlweislich in unseren Schulbüchern fehlt. Auch schon in der Materie etwas Belesenere werden ob des Umfangs der Infamie der Akteure noch ins Schwitzen geraten. Im Kern läßt sich das Netzwerk der Mega-Kriminalität aber mit nur einem Namen umreissen: Rothschild! Alles andere ist im Vergleich dazu nahezu Peanuts! Die Rothschilds sind zusammen reicher als die gesamte Weltbevölkerung. Sie erlangten dies durch die Finanzierung von inszenierten Kriegen, oftmals gleich für beide Seiten. Wenn man die historischen Abläufe näher betrachtet, fällt auf, dass dieses von den jüdischen Rothschilds angeführte - vorwiegend sogar pseudo-jüdische - Netzwerk elitärer Familien in ihren zumeist gut getarnten menschenverachtenden Aktivitäten keinerlei Pardon kennt und auch keinerlei Rücksicht auf die jüdische Bevölkerung nahm. Ansonsten hätte die Familie Rothschild diesen Status nie erreichen können. Durch historische Nachforschungen hat sich herausgestellt, dass die jüdische Bevölkerung unter einer Beimischung von Familien gelitten hat und leidet, welche sich auf einige wenige verwandten Blutlinien erstreckt, und jüdisch nur dem angenommenen „Glauben“ nach ist. Dies hat zu vielfachen Diffamierungen der arglosen jüdischen Bevölkerung geführt. Da die Behauptung der Ashkenazi-Abkömmlinge, jüdisch zu sein, auch in die offizielle Geschichtsschreibung Eingang gefunden hat, mag die nachfolgende Quotierung des Wortes jüdisch dem Leser oftmals seltsam erscheinen, soll aber so zitiert werden, wie in der Geschichtsschreibung vorgefunden. In der Tat handelt es sich nur um wenige Blutsverwandtschaften, die sich mannigfacher historischer Lügen und Propaganda bedienten und bedienen. Die Rothschild-Familie ist eng mit den königlichen Familien Europas verwandt, welche ebenso behaupten, eine messianische jüdische Herkunft zu besitzen. Weitere mit den Rothschilds verwandte Ashkenazi-Blutlinien tragen Namen wie: Astor; Bundy; Collins; DuPont; Freeman; Kennedy; Morgan; Oppenheimer; Rockefeller; Sassoon; Schiff; Taft; Van Duyn. Hinter der Wall Street, der City of London und der Bank des Vatikans verbirgt sich ein Bankenkartell eben jener verwandten Familien, welche sich durch Einheirat in die „königlichen Blutlinien“ eine ungeheure Machtposition geschaffen haben, und die Religion als perfides Mittel nutzen, um sich als „Gottes Auserwählte“ im Mittleren Osten einen eigenen Staat aufzubauen. Die einfache jüdische Bevölkerung wurde in der Vergangenheit schon oft für die Untaten dieser Familien angegriffen. Die Zielsetzung dieses Kartells widerspricht aber den Wünschen der jüdischen Bevölkerung konträr, wie sich zunehmend in einem gesteigerten Unmut auch sogar der jüdischen Bevölkerung gegenüber dem Zionismus zeigt. Hier ein kleiner Ausschnitt aus der Internetseite „Jews against Zionism“ (Juden gegen Zionismus): „Wir flehen unsere jüdischen Brüder an und ersuchen sie, zu realisieren, dass die Zionisten nicht die Retter der jüdischen Leute und Garanten ihrer Sicherheit sind, sondern eher die Anstifter und der eigentliche Grund des jüdischen Leidens im Heiligen Land und weltweit. Die Idee, dass Zionismus und der Staat Israel der Beschützer der Juden sei, ist wahrscheinlich der größte Schwindel, der je an den jüdischen Leuten durchgeführt wurde. In der Tat, wo sonst seit 1945 waren die Juden in solch physischer Gefahr als im zionistischen Staat?!“ Das vorliegende Buch klärt diesen Sachverhalt unverwunden auf: Es handelt sich hier nicht um eine jüdische Verschwörung, sondern um ein satanisches Ringen nach der Weltherrschaft, welche Israel als ihr Aufmarschgebiet beansprucht und ein angebliches Anrecht auf den „Thron von Jerusalem“ einfordert. Der Autor erklärt in hervorragender Weise die historische Entstehung des heutigen Finanzwesens, und nebenbei erfährt man noch, wie die Familie Rothschild aus reiner Geld- und Machtgier Kriege vom Zaun brach, um dann beiden Seiten, natürlich hochverzinst, dafür mit Finanzen auszustatten. Dadurch, sowie mittels Einheirat in mächtige Familienclans durch Inzest oder Heirat mit ersten oder zweiten Vettern und Kusinen konnten die Rothschilds eine immer mächtiger werdende Vetternwirtschaft aufbauen. Das alles geschah unter Zuhilfenahme diverser Männerbünde, Logen, Geheimdienste und des Militärs. So entstand eine für Laien völlig undurchsichtige Mafia des Mammons. Das Ergebnis dieser Strategie des Bösen: Es gibt heute nur noch fünf Länder ohne eine durch Rothschild kontrollierte Zentralbank: Iran, Nordkorea, Sudan, Lybien und Kuba. Wenn man nach den Verursachern der weltweiten Finanzkrisen und sinnlosen Kriege sucht, dann hat man sie hier gefunden. Die Wurzel liegt in der solchem Bankwesen immanent zugrunde liegenden Korruption. Der wesentlichste Punkt: es ist schuldenbasiert! Geld entsteht zumeist schon allein dadurch, dass jemand ein Darlehen bei der Bank aufnimmt. Dadurch hat die Bank die gesetzliche Möglichkeit, dieses Geld in zehnfacher Höhe weiter zu leihen. Vor Jahrhunderten brauchten die Könige immer öfter einen Finanzgeber, um ihre aufeinander losgehenden Armeen zu finanzieren. Darauf beruht unser heutiges Finanzsystem. Das von der Rothschild-Familie darob aufgebaute Finanzräderwerk arbeitete allerdings auch hinter dem Rücken der Fürsten und Könige, und finanzierte die Kriege oftmals gleich für beiden Seiten. Dadurch konnten sie Nationen in riesige Schuldverschreibungen zwingen. Genau dami...

Njemačka verzija
http://www.4shared.com/office/QR9vHqU3/Andrew_Carrington_Hitchcock_-_.html

12.02.2012. u 13:52 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 17.01.2012.

Protokoli sionskih mudraca postali stvarnost!

Nekima je ova knjiga možda poznata, a neki će je odmah osudit kao teoriju zavjere, urote, i tome slično. Ja sam tek nedavno za nju saznao, i kakvo god mišljenje imao o masonstvu i uroti moram priznati da je jako zanimljiva. Objavljena je prije stotinjak godina i tada je izazvala veliku "buru". Pokušali su je zabranit, spalit, ali se ipak održala. To su spisi sa sjednica židovske masonerije, kažu najmoćnije. Njihov plan i način osvajanja vlasti. Imaju dvije verzije tj. dva prijevoda: Butmi (27 sjednica) i Nilus (24 sjednice). Nema neke velike razlike tako da je svejedno koju će te pročitati. Neki događaji su se već dogodili, nešto se događa a kraj je već svima poznat, NWO. Razumnom čovjeku je i bez knjige vidljivo njihovo djelo i način na koji djeluju, a ovo je samo potvrda. Riječ je o novcu, zaduživanju, razvratu i "zaglupljivanju", poticanju na nasilje, uništavanju zajednice, porobljavanju radnika, postavljanju političara (nikakav izbor), tisku, kršćanima, itd. Neću više ništa pisat o knjizi jer bi je morao cijelu citirat. Teško je izdvojit najbitnije, pa ću samo nabrojat neke dijelove i podnaslove kako bi vas zainteresirao. Knjigu možete pročitati i na netu http://www.sionskimudraci.hrvati-amac.com/ i još nekolika adresa. Recenzija: http://www.palotinci.hr/index2.php?subaction=showfull&id=1117746891&archive=&start_from=&ucat=20&
Ponavljam da je pisana prije 100 godina.

Pravo je u sili.
Treba imati na umu da su brojniji ljudi sa zlim nego s dobrim instinktima, i zato se bolji rezultati u upravljanju postižu silom i zastrašivanjem, nego akademskim raspravama.

Despotizam kapitala.
Ako se jedna država uništava vlastitim konvulzijama ili je njezini unutarnji obračuni vode pod vlast vanjskoga neprijatelja, ona je nepovratno izgubljena i dolazi pod našu vlast. Despotizam kapitala, koji je sasvim u našim rukama, nudi joj nekakvu nadu i ona se hvata za tu posljednju slamku spasa da se ne bi srušila u bezdan.

Politika i moral.
Politika nema ništa zajedničko s moralom. Vladar koji se ravna prema moralu apolitičan je, a njegovo prijestolje nije čvrsto. Onaj tko želi vladati mora se koristiti lukavstvom i licemjerstvom.

Alkohol. Klasični nauk. Razvrat.
Gojimski narodi (ne židovski narodi) omamljeni su alkoholnim napitcima, a njihova je mladež otupila od klasičnog nauka i preranog razvrata na što ih je potaknula naša agentura.

Uspjesi destruktivnih studija.
Ne mislite da su naše tvrdnje isprazne i neutemeljene: obratite pozornost na uspjeh darvinizma, marksizma, ničeizma, teorija koje smo sve tako zgodno podastrijeli

Uloga tiska.
U rukama suvremenih država velika je moć koja pokreće misli naroda, a to je – tisak. države se nisu znale koristiti tom moći, tako da je sva ta moć danas u našim rukama. Preko nje utječemo, skrivajući se i dalje u sjeni i zaklonu.

Simbolički zmaj i njegovo značenje
Kada se taj krug sastavi, sve će europske zemlje biti njime zatvorene čvrstom stegom.

Gospodarsko ropstvo. "Prava naroda"
Narodi su bijedom prikovani uz teški rad, gore nego kada su bili robovi i kmetovi. Od onoga su se ovako ili onako uspijevali osloboditi, s njime se obračunati, ali se od nevolje ne mogu obraniti.
Uspjeli smo u ustav unijeti takvo uređenje i prava za svjetinu, koja su samo fiktivna. Sva ta takozvana "prava naroda" mogu postojati samo kao ideja, a u stvarnosti su neostvariva. Što proleter-težak, poguren kao luk nad svojim teškim radom, prignječen svojom sudbinom, ima od toga što su neki brbljavci objavili pravo pričanja, novinari pravo pisanja svakakvih gluposti u usporedbi s ozbiljnim stvarima, kad stvarni proletarijat od toga nema nikakve koristi, osim onih mrvica koje mu mi dobacujemo s našeg stola, kao nekakvu naknadu za njihove glasačke listiće u korist naših pouzdanika i naših agenata. Republikanska prava za siromaha samo su gorka ironija, jer prijeka potreba mu ne dopušta da se služi njima, a uz to mu oduzima mogućnost stalne i sigurne zarade, stavljajući ga u stalnu ovisnost o štrajku poslodavaca ili drugova.

Opća gospodarska kriza.
Spomenuta neprijateljstva će se još i povećati, ako dođe do gospodarske krize, koja će zaustaviti nagodbe na burzama i tijek industrije, a zlatom koje je sve u našim rukama, stvorit će se opća gospodarska kriza, kada ćemo istodobno na ulicu izbaciti velike mase radnika u mnogim europskim zemljama.
Sloboda i vjera.
moramo potkopati vjeru i iz razmišljanja gojima iščupati načelo Božanstva i duha i sve to zamijeniti s aritmetičkim računicama i materijalnim potrebama.
Nadvlada
Sve će to toliko zamoriti gojime da ćemo ih lako primorati na to da nam ponude međunarodnu vlast, koja će moći po svom uvjerenju bez ikakvih lomova u sebe usisati sve državne snage svijeta i formirati Nadvladu
Zaduženost zemlje.
Najbolji način za postizanje toga cilja je povećanje daća na zemlju - dakle zaduživanje zemlje.

Anarhizam i pijanstvo.
Osim navedenog, mi ćemo vješto i duboko potkopavati i izvore proizvodnje, navikavajući tako radnike na anarhiju i alkohol, poduzimajući usput sve mjere da otjeramo sa zemlje sve gojimske inteligentne snage.

Cilj težnja za naoružanjem.
Težnje za naoružanjem i povećanjem policijskih snaga sve su to prijeko potrebne dopune već spomenutih planova.

Lažne teorije.
Mi smo zavarali, zbunili i u razvrat uputili gojimsku mladež, odgojem i izobrazbom na lažnim načelima i teorijama koje smo im namjerno sugerirali.

Što obećava masonski državni udar?
Kada izvršimo državni udar, reći ćemo narodima:"Sve je išlo užasno loše, svi smo se napatili. Mi uništavamo uzroke vaših muka: narodnost, granice, raznovrsnost novca. Glasovanje koje smo obavili uzevši ovlasti i na to naviknuvši i najmanje jedinice u zastupljenosti čovječanstva, pripremajući grupne skupove i sporazume, jer će sve to odigrati svoju ulogu u konačnici i sve će izgledati jednoglasno kada se pobliže upoznaju s nama prije nego nas budu osuđivali.

Samobitnost.
Na taj način ćemo slomiti značenje gojimske obitelji i njezinu odgojnu moć.
Ustav – škola stranačkih razdora. Republikanska era. Predsjednici - kreature masonstva
Liberalizam je stvorio ustavne države, koje su zamijenile autokraciju koja je za gojime mogla biti spasonosna. A ustav nije ništa drugo nego škola razdora, nesloge, prepiranja, neplodnih stranačkih agitacija, stranačkih tendencija, jednom riječju škola svega onoga što čini državnu djelatnost bezličnom. Javnost je sa govornica jednako kao i tisak osudila vladare zbog neaktivnosti i nemoći, takvim činom ih proglasila nepotrebnima pa se zbog toga u mnogim državama i događaju zbacivanja s prijestolja. Na takvoj podlozi je mogla nastati republikanska era, kada smo vladar zamijenili karikaturom vlade - predsjednikom, kojeg smo izabrali iz svjetine, među našim kreaturama, među našim robovima. U tome je bio temelj mine koju smo podmetnuli gojiskomu narodu ili točnije gojimskim narodima.

Uloga parlamenta i predsjednika.
Da bismo naš plan proveli i dosegnuli željeni rezultat namještat ćemo izbor onih kandidata u čijoj prošlosti ima neotkrivenih crnih mrlja, bilo koja "panama" - pa će oni biti zbog toga vjerni izvršitelji naših naredaba, sve iz straha da se ne otkrije ono bitno što je svojstveno svakomu čovjeku koji je došao na vlast, da težnja održi svoje privilegije, prioritet i ugled, sve što je vezano uz titulu predsjednika. Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama. Tada će vlast predsjednikova postati meta svih mogućih napada, a mi ćemo mu davati zaštitu u pravu obraćanja narodu i traženju podrške njegovim odlukama, bez njegovih predstavnika - obraćanje onoj većini iz svjetine.

Trenutak proglašenja "općega svjetskoga vladara".
Priznavanje našeg autokrata može nastupiti i prije uništenja ustava.. Trenutak toga priznanja će biti kada narodi izmučeni neredima i oskudicom, koje smo im mi namjestili ,uzviknu: "Sklonite ih i dajte nam jednoga sveopćega vladara, koji će nas ujediniti i uništiti sve uzroke razdora – granice narodnosti, religije, državne računice, koji će nam dati mir i spokojstvo, što ne možemo naći s našim vladarima i predstavnicima.

Program novog ustava.
Dakle, evo programa novog ustava koji se priprema. Mi ćemo donijeti Zakon, Pravo i Sud: ad.1) kao oblik prijedloga Zakonodavnog tijela., ad.2) predsjednikovim naredbama u obliku općih odredbi, zaključaka Senata i odluka Državnog savjeta u obliku ministarskih zaključaka., ad.3) a u povoljnomu trenutku - u obliku državnoga prevrata.

Neke pojedinosti pretpostavljenog prevrata.
Nama je potrebno da od samoga njegova proglašenja, još dok su narodi ošamućeni izvršenim prevratom i dok se još budu suočavali s terorom i neodlučnošću, postanu svjesni koliko smo snažni, nepobjedivi, toliko moćni da od nikoga ne zaziremo i da nećemo obraćati pozornost na njihova razmišljanja i želje, nego kako smo spremni provesti svoju vlast gušeći njihove prosvjedne manifestacije u svakom trenutku, na svakom mjestu, jer ćemo tada uzeti sve što nam treba i nećemo svoju vlast dijeliti ni s kim...Oni će tada od užasa zažmiriti na sve što se događa i očekivati što će iz svega proizaći.

Nadzor nad tiskom.
Niti jedna informacija neće stići u društvo bez našeg dopuštenja. To već sada uspijevamo na način što sve novosti dolaze preko nekoliko naših agencija u kojima se informacije slijevaju sa svih strana svijeta. Te agencije će biti u potpunosti naše ustanove i objavljivat će samo ono što mi želimo.

Još o tisku.
Ono što mi budemo izdavali u smislu preodgoja prema našem postavljenom cilju bit će jeftino i čitat će se posvuda. Oporezivanje će smiriti prazni književni zanos, a kazne će dovesti književnike u našu ovisnost. Ako i unatoč tomu bude onih koji bi pisali protiv nas - neće moći naći one koji bi im to objavili, a uz to svaki izdavač prije tiskanja treba zatražiti dopuštenje od nas.

Potreba za kruhom svagdanjim.
Potreba za kruhom svagdanjim primorava gojime da šute i budu sluge pokorne.

Zabave i veselja.
Da se ne bi dogodilo da oni iznose nekakve inicijative Narodni domovi. mi ih zadovoljavamo zabavama, veselicama za iživljavanje strasti, narodnim domovima... Uskoro ćemo preko tiska poticati natjecanja u vještinama i sportovima svih vrsta.

Buduće kmetstvo.
Blagodat mira, premda i prisilnoga, na područjima vjekovnih nemira, poslužit će nam kao novi oblik postignutoga dobra. Pogrješke gojimskih administracija bit će opisivane vrlo izražajnim bojama. Sijat ćemo takvu mržnju prema njima, tako da će narodi radije prihvaćati i ropstvo u miru nego famoznu slobodu, koja ih toliko muči i iscrpljuje, a iskazivala se od početka u iskorištavanju mnogih probisvjeta i lupeža, koji ni sami nisu znali što rade... Beskorisne promjene vlada na koje smo mi poticali gojime i tako potkopavali temelje njihovih država, narodima će dosaditi do te mjere da će radije prihvatiti trpnju tog našeg nego se ponovno izlagati riziku nemira i nevolja. Posebno ćemo naglašavati povijesne promašaje gojimskih uprava, koje su kroz tolika stoljeća mučile čovječanstvo zbog pomanjkanja inteligencije i vidovitosti svega što se odnosi na zajedničko dobro, u utrci sa fantastičkim projektima socijalnoga dobra i ne opažajući da su svi ti projekti sve više pogoršavali, a ne poboljšavali njihovo stanje općih odnosa na kojima se zasniva život ljudi na Zemlji...
Cjelokupna snaga naših načela i mjera će se sastojati u tomu što ćemo ih mi isticati i tumačiti kao potpuna suprotnost onima u starim društvenim uređenjima.

Jednodnevni svjetski prevrat.
Kad mi konačno stupimo na carsko prijestolje zahvaljujući državnim prevratima koji će biti posvuda pripremljeni za taj isti dan, nakon što se sve vlade svijeta proglase neprikladnima (premda će do tada proći dosta vremena, možda i stoljeća), mi ćemo se pobrinuti da ne bude spremana nikakva zavjera protiv nas.

Utjecaj gojimskoga svećenstva.
Već smo se pobrinuli diskreditirati svećenstvo gojima, a samim time i razoriti njihovu misiju, koja bi nam danas mogla dosta smetati. Njihov utjecaj na narod svakim danom slabi, opada. Sloboda savjesti. Danas je posvuda proklamirana sloboda savjesti i dosljedno tomu neće proći mnogo godina do trenutka potpunoga sloma kršćanske religije. S drugim religijama ćemo mnogo lakše izaći na kraj, ali o tomu je još rano govoriti. Klerikaizam i klerike ćemo staviti u okvire tako uske da će njihov utjecaj poći pravcem suprotnim od dosadašnjega.

Načini borbe s postojećom crkvom.
No, dok ne preodgojimo mladež na nove prijelazne vjere, a potom i na našu mi nećemo otvoreno dirati postojanje Crkve, nego ćemo se s njome boriti kritikom, koja će izazvati raskol...

Zaštitne mjere.
Kada osjetimo da treba pojačati stroge mjere zaštite (najstrašniji otrov za prestiž vlasti) priredit ćemo simulaciju nereda ili iskazivanje nezadovoljstva, pomoću dobrih govornika.

Uhićenje na prvu sumnju.
Kada dođe naša vlast zločinci će biti uhićeni čim se na njih manje ili više posumnja. Ne može se, zbog opasnosti da će se pogriješiti, političkomu krivcu ili zločincu dopustiti da pobjegne, jer ćemo, prema političkim prijestupima i zločinima, zaista biti nemilosrdni.

Državni zajmovi.
Svaki zajam znači državnu nemoć i nerazumijevanje državnih prava. Vanjske posudbe su pijavice koje se nikako ne daju otkinuti od državnog tijela sve dok se one same ne udalje ili ih država sama ne zbaci. Ali države gojima ih ne uklanjaju, nego ih sve više puštaju na sebe, tako da moraju neizbježno propasti zbog dragovoljnog ispuštanja krvi.

Industrijske vrijednosnice.
…Tako ćemo urediti naš sustav računanja da niti vladar niti sitni namještenik neće moći neprimjetno podići ni najmanji iznos, osim ako je dio isplaniranoga u kojoj od namjena. Bez određenoga plana ne da se upravljati. …

Svjetina je slijepac. Stranački razdori. Psihološka računica. Gospodarski ratovi su temelj židovske prevlasti. Parlamentarne govornice, pamfleti. Zloporaba vlasti. Tajna nauke društvenog uređenja. Stupnjevi republike. Stvaranje pojačane centralizacije uprave. Monopol u trgovini i industriji. Kako zavladati javnim mnijenjem? Trgovina, industrija i špekulacija. Povišenje plaća i poskupljenje stvari prijeko potrebnih za život. Tisak i javno mnijenje. Dvojako korištenje juridičkim pravom. Razdioba "onih koje vide" i "slijepih". Doseg izobrazbe i odgoja. "Fiktivno" u politici. Ustanove i njihove funkcije. Novi republikanski ustav. Ucijepljenje bolesti i ostale intrige masonstva. Budućnost tiska u masonskomu carstvu. Pornografija i budućnost tiskane riječi. Obezvrjeđivanje sveučilišta. Financijski program.

17.01.2012. u 21:06 • 0 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 02.01.2012.

Biblija o Židovima

"Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije"
Poslanica Rimljanima 2,9

"Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive"
Prva poslanica Solunjanima 2, 14-16

"Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače Židovi. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka."
Poslanica Titu 1, 10-11

"Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao."
Druga poslanica Korinćanima 3,14

"Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima. Unatoč obrezanju Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. Unatoč obećanjima Božjim"
Poslanica Rimljanima 2, 17-29

"Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži."
Evanđelje po Ivanu 8, 44-45

"Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi (Židovi) smakoste objesivši ga na drvo."
Djela apostolska 5, 30

"Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu (Aškenazi nisu židovskog porijekla, oni danas sačinjavaju 80 posto svjetskog Židovstva), nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim."
Otkrivenje 3,9

02.01.2012. u 13:52 • 1 Komentara • Print • #

subota, 10.12.2011.

Židovski moćnici u državi Hrvatskoj

Jasno je da država Hrvatska nije bilo željeno dijete u globalnom podaničkom svijetu. Stvaranjem suverene Hrvatske automatski se negiralo ono što su vladari svijeta dogovorili u Versaillesu, Teheranu i Jalti. Svim silama se željela sačuvati bilo kakva Jugoslavija pomoću hrvatskih masonskih podanika Ante Markovića i Budimira Lončara, zatim agresivnog svjetskog zločinca, Owenovog prijatelja Slobodana Miloševića, a naposljetku, famoznog plana Z-4. Nakon neuspjelih pokušaja da se spriječi stvaranje samostalne hrvatske države, nužno je bilo da Hrvatska iz toga rata ne smije izaći kao apsolutni pobjednik i pravednik. U protivnom bi se bacila ljaga na sve te svjetske moćnike koji su zdušno podupirali Jugoslaviju i Srbiju, a njihova savjest u očima javnosti ne bi bila čista. Židovski mudraci su teško prihvaćali samostalnu Hrvatsku jer Hrvate nikada nisu smatrali ravnopravnim narodom budući da Hrvati nikada nisu bili vlastodršci kojima se trebalo ulizivati i nisu bili vični diplomaciji i manipulaciji, za razliku od Srba.
Ljubica Štefan, velika hrvatska povjesničarka od Drugog svjetskog rata pa na dalje, dobitnica židovskog priznanja »pravednice među narodima« i veliki borac za istinu, iznijela je izjave pojedinih Židova kako je bivši Zagrepčanin dr. Menachem Shelach (Raul Špicer) izjavljivao da smrtno mrzi sve Hrvate, čitav hrvatski narod, a Židov Tedy Kollek je 1993. godine rekao kako su Hrvati gori od nacista. Ljubica Štefan navodi članak iz Jerusalem Posta iz 1995. godine u kojemu piše: »Hrvatska prošlost koči odnose sa Židovima.« koji ukazuju na trajni otklon i izoliranost Hrvatske od židovstva, odnosno od »vladara svijeta«. Ljubicu Štefan, koja je spasila toliko židovskih obitelji za vrijeme Drugog svjetskog rata u Karlovcu, židovski lobi je osudio i optužio samo zato što je željela istražiti istinu.
Sjećamo se saborskog Povjerenstva za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj iz 1999. godine čija je članica bila i Ljubica Štefan te je obilazila židovske općine (do 1990. godine djelovao je srpski naziv »jevrejske općine«) i pokušala
dobiti podatke o stradalim Židovima, a svuda je naišla na odgovor da oni te podatke nemaju. Kada su se podaci ipak nekako prikupili, Povjerenstvo je s četrdeset glasova »za« (samo je Slavko Goldstein bio protiv) utvrdilo broj žrtava i popis žrtava Drugog svjetskog rata dostavilo u javnost. Popis je izazvao pravi šok u već tada potpuno ljevičarsko-podaničkim medijima30. Povjerenstvo je popisalo 79 318 ubijenih Hrvata, 19 136 ubijenih Srba i samo 624 ubijena Židova. Nakon strašnih osuda hrvatske javnosti kojima joj se spočitavao genocidnost i fašistoidnost, popis se bacio u smeće i kao nevjerodostojan definitivno je službeno odbačen. Taj popis zasigurno nije bio konačan, ali na njemu su imena i prezimena te ostali osobni podaci koji su se mogli dopuniti. Ovdje je samo jedno pitanje bitno, zašto židovske općine nisu dale svoje podatke Povjerenstvu za popis žrtava? Odgovor se također može naslutiti!
Ljubica Štefan je prilikom suđenja optuženiku za ratni zločin Dinku Šakiću bila pozvana kao svjedok. Poznavajući je, govorila je samo istinu. Na izlasku iz sudnice dočekao ju je razjareni komunistički ideolog i »veliki ljubitelj« nove države Hrvatske, Zoran Pusić, inače predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, GOLJP (možemo si zamisliti čija on prava štiti), brat još poznatije »Hrvatice« te je napao jadnu staricu. Mediji to, jasno, nisu objavili, a da je starog komunista Pusića netko napao, naše neovisno novinstvo bi se raspisalo o rigidnim desničarima i zloglasnim ustašama.
Kada smo već kod optužbi za ratne zločine nad pripadnicima hrvatskih poraženih snaga u Drugom svjetskom ratu, židovski lovci na glave Centra Simon Wisenthal u suradnji s izraelskom agencijom Mossad, na čelu s moćnim Ephraimom Zuroffom švrljaju poput heroja po Hrvatskoj uz dužno štovanje predsjednika države Mesića, poznatog po zavlačenju ispod skuta svjetskim vladarima. Okomili su se na starce Ivu Rojnicu i Mirka Eterovića, a uvidjevši da im ova dvojica ostaju van dohvata ruku, pronašli su žrtvu u časnom čovjeku iz Daruvara, Milivoju Ašneru. Nadobudni Požežanin Alan Budaja prijavio je devedeset i dvogodišnjeg gospodina Ašnera, inače i austrijskog državljanina, kojeg pisac ove knjige osobno poznaje. Lovac na glave Zuroff dočekao je prijavu s oduševljenjem i podnio je optužnicu Milivoju Ašneru kao osumnjičenom za ratni zločin zato što je on obnašao dužnost predstojnika redarstva u Požegi 1941. i 1942. godine. Treba li netko tko je redovno obnašao svoju dužnost u bilo kojem režimu ići pred sud samo zato što je taj režim proglašen zločinačkim? Zar nam to ne govori da bi svi upravitelji Golog otoka, Stare Gradiške i ostalih zatvora u Titovom, također zločinačkom režimu, trebali biti osumnjičeni za razne zločine? Pravda je onakva kakvom je odrede pobjednici i naši vladari.
Ako u nekoj pravnoj državi članstvo u Komunističkoj partiji i pripadnost instituciji komunističkog režima nije kažnjivo djelo, zašto je zločin pripadnost ustaškom pokretu i institucijama ustaškog režima? Naša javnost, na čelu s poznatim hrvatskim Židovima, uzburkala se uz histeričnu potporu »nezavisnog« novinstva prilikom postavljanja pa skidanja spomen-ploče te imenovanja pa preimenovanja naziva ulica hrvatskog književnog velikana, Mile Budaka, samo zato što je, kao i Milivoj Ašner, pripadao institucijama ustaške vlasti. Na Milu Budaka su beogradski plaćenici 1932. godine izvršili atentat koji je preživio i nakon oporavka u zagrebačkoj bolnici sa suprugom otišao u emigraciju. U Zagreb se vratio 1938. godine i sprijateljio se s Vlatkom Mačekom. Tada nastaje njegovo najpoznatije djelo, roman u četiri knjige, Ognjište, o kojemu se izrazito pohvalno izrazio Josip Horvat u Jutarnjem listu od 31. srpnja 1938. godine, u članku pod nazivom Lička Ilijada. U vladi NDH obnašao je položaj ministra bogoštovlja i nastave i svim se silama zauzimao za neprovođenje rasnih zakona koje je sam izigravao štiteći profesore Židove i Srbe, o čemu je u doba komunističkog režima pisao Jaroslav Šidak. Za vrijeme svog službovanja održavao je prisne odnose s nekoliko zagrebačkih židovskih obitelji, a i čitavo vrijeme njegov službeni vozač bio je Židov. Zbog svog blagonaklonog odnosa prema Židovima njemački policijski ataše smijenio ga je s dužnosti ministra i poslao ga kao denuncija u Berlin gdje Budak nije imao nikakvog političkog utjecaja.
Njegova je jedina objektivna krivnja, za koju se nekoliko puta javno ispričao tvrdeći da mu je izletjela, krilatica »Srbe na vrbe«. Izrekao ju je jednom prilikom u Varaždinu. Tu je krilaticu izmislio i prvi izrekao Slovenac Marko Natlečen 1914. godine, ali to mu nije smetalo da za vrijeme kralja Aleksandra bude ban Dravske Banovine. Budaka su nakon završetka rata uhitili Englezi i predali partizanima 18. svibnja 1945. godine. Osuđen je na smrt vješanjem 6. lipnja 1945. godine, a sljedećeg dana je obješen. Mjesto njegovoga groba ne zna se ni danas. Monstruoznost bolesnog uma Titovih partizana možemo vidjeti iz njima svojstvenog zločina budući da su oni dan prije pogubljenja hrvatskog književnog velikana Mile Budaka silovali njegovu kćer Grozdanu i to mu priopćili prije samog pogubljenja. Ako su već pogubili čovjeka koji je imao samo krimen pripadnosti ustaškom poretku, nisu ga osta-vili da se na miru oprosti s Bogom.
U Hrvatskoj živi oko tri tisuće Židova, ali ima se osjećaj da ih je mnogostruko više. Oni su svuda oko nas, na sveučilištima, institutima, javnim udrugama, medijima, budni su čuvari »demokracije«, glas podaničkog hrvatskog naroda. Predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski, jedan od svjedoka protiv optuženih hrvatskih domoljuba nakon sloma Hrvatskog proljeća, učestali je gost javnih medija (prisutan je više od predsjednika države ili predsjednika vlade) te uči nepodobne Hrvate što je to tolerancija i suživot, a državu kako mora slušati i ne zamjerati se moćnoj zapadnoj civilizaciji. Puhovski, čijem je Hrvatskom helsinškom odboru Soros dao potpisani prazan ček za pronalaženje hrvatskih ratnih »zločinaca« za vrijeme Domovinskog rata, razbacuje se u medijima izjavama poput one kako je nekoliko mjeseci ranije znao da će general Ante Gotovina biti pozvan u Haag te da je Hrvatska nastala pomoću terora i sl.31 Puhovski je član Odbora za nacionalnu sigurnost u Hrvatskom saboru, a očito ga najviše smeta, što sa zaprepaštenjem konstatira, da u Hrvatskoj ima više od 90% Hrvata.
Nezaobilazni je Slavko Goldstein sa svojim sinom Ivom, čovjekom istančana kriterija koji je bio zgrožen kada je djevojka Mirka Norca vodila i uređivala TV dnevnik te je u znak protesta napustio Vijeće Hrvatske radio televizije. On je strašno zamjerio sportskom novinaru Slavku Cvitkoviću što prilikom prijenosa Sinjske alke nije osudio razjarene posjetitelje i njihove ekscese. Spominjali smo i povjesničarku Mirjanu Gross, a postoje i drugi hrvatski prosvjetitelji i vjerni istražitelji antisemitizma u Hrvata. Kad takvi eksponenti objave bilo kakvu knjigu ili malo jače trepnu očima, odmah se okupe njihovi vjerni podanici na čelu s predsjednikom Stjepanom Mesićem. Samo za primjer, kod objavljivanja pojedinih djela, Židovi a Zagrebu 1918. - 1941. i Holokaust u Zagrebu, Mesić je prvi na promocijama, duboko im se klanja i uvjerava židovske prvake u Hrvatskoj kako holokaust i Jasenovac hrvatski narod nikad neće zaboraviti. Netko je jednom rekao kako Hrvati samo pamte od Dnevnika do Dnevnika pa je potpuno logično kako su već potpuno zaboravili Domovinski rat. Kome je više važno za sva stradanja hrvatskog naroda, od Bleiburga, Golog otoka, do Pakraca i Vukovara? Mesiću je možda puno važnije da Hrvati ne smiju nikad zaboraviti stradanja »Odabranog naroda«.
Slavko Goldstein, navodni liberal, a u srcu ipak nešto drugo, čak se ušuljao u prvu registriranu demokratsku stranku u Hrvatskoj, HSLS, na mjesto prvog predsjednika stranke, kako bi potpuno amortizirao demokratsku i nacionalnu struju Dražena Budiše, a od stranke učinio svratište jugoljevičara i »otrežnjenih« komunista. Slavko Goldstein je brzo napustio HSLS jer su u toj stranci prevladali Budišini liberali, a ne Bančevi kakve je Goldstein priželjkivao. Da je taj čovjek stvarno bio istinski liberal, a ne skretničar stranke, zar bi demonstrativno prekinuo svaku suradnju s Maticom hrvatskom kada se ona nije libila objaviti poznato povijesno djelo dr. Franje Tuđmana, Bespuća povijesne zbiljnosti? Taj liberal još je 1990. godine znao, što je i javno izjavljivao, da dok dr. Tuđman ne promijeni tekst svoje knjige, diplomatskih odnosa između Hrvatske i Izraela neće biti, a da Hrvatska u Europsku Uniju može samo zajedno s Jugoslavijom. Pitamo se, koliko je taj čovjek vidovit?
Kakve su sve pljuske i osude padale u svim »zavisnim« medijima na ime nakladnika Croatiaprojekta kad je ta nakladnička kuća tiskala knjigu Protokoli Sionskih mudraca. Po njima je to bio znak da se u Hrvatskoj ponovo rada antisemitizam i ustaštvo. Nije samo nakladnik osuđen i obilježen, poglavito zato što nosi takvo ime, iz čega proizlazi da su Protokoli hrvatski projekt, već su osuđeni i vlada, predsjednik Tuđman i hrvatska država, a posljedica tiskanja Protokola je pogoršanje hrvatskih odnosa s Izraelom. Ako se Protokoli tiskaju u bilo kojoj zemlji na svijetu (u Srbiji su objavljeni pod nazivom Jevrejska zavera) u pravilu se osuđuju samo nakladnici. Simptomatično je da je samo u Hrvatskoj sasvim drugačije.

Mladen Lojkić

Iz knjige "Vladari Svijeta"

Preuzmite knjigu besplatno:

http://www.4shared.com/document/tWO2tTbt/Mladen_Lojkic_-_Vladari_Svijet.htm

10.12.2011. u 10:17 • 1 Komentara • Print • #

subota, 12.11.2011.

Benjamin Franklin o Židovima

Evo što je Benjamin Franklin rekao na prvoj Ustavnoj Konvenciji Sjedinjenih
Država 1778. godine, pred više od dvije stotine godina:

“U kojoj god su se zemlji nastanili Židovi u većem broju, uništili su njen moral;
razorili njen ekonomski integritet; nametnuli samoizolaciju i nisu se asimilirali; ismijavali su
i pokušavali podcijeniti kršćansku vjeru, na čijim osnovama je zasnovana ova nacija, time
što su se protivili njenim ograničenjima; izgradili državu unutar države; a kada im se pružao
otpor, pokušavali su ugušiti tu zemlju financijski, kao što je slučaj sa Španjolskom i
Portugalom.

“Više od 1700 godina Židovi oplakuju svoju tužnu sudbinu što su istjerani iz rodne
zemlje, kako nazivaju Palestinu. Ali, gospodo, kada bi im svijet danas bezuvjetno dao
državu, odmah bi pronašli neki uvjerljiv razlog zbog kog se tamo ne vraćaju. Zašto? Zato što
su oni vampiri, a vampiri ne žive od vampira. Ne mogu živjeti sami sa sobom. Oni moraju
da preživljavaju na kršćanima i ostalim narodima koji nisu njihove rase.

“Ako ih ne izbacite iz ovih Sjedinjenih Država, ovim Ustavom, za manje od 200
godina oni će se sjatiti u takvom broju da će dominirati i proždrijeti ovu zemlju i izmijeniti
naš oblik vladavine, za koji smo mi, Amerikanci, prolijevali krv, dali naše živote, našu srž i
ugrožavali našu slobodu.

“Ako ih ne izbacite, za manje od 200 godina naši nasljednici će raditi u poljima da
bi njima osigurali opstanak, dok će oni biti u kućama u kojima će, brojeći bogatstvo, trljati
ruke. Upozoravam Vas, gospodo, da, ukoliko ne izbacite Židove za svagda, Vaša djeca će
Vas proklinjati nad Vašim grobovima.

“Židovi su, gospodo, Azijati, i neka su rođeni gdje god hoće, i bez obzira koliko
generacija su daleko od Azije, oni nikada ne mogu biti ništa drugo do Azijati. Njihove ideje
nisu suglasne američkim i nikada neće biti, pa makar živjeli među nama i deset generacija. Vuk dlaku mijenja, ćud nikada. Židovi su Azijati i zlo su za ovu zemlju, ukoliko im se odobri ulaz u nju, i trebalo bi ih Ustavom izbaciti”.

12.11.2011. u 09:39 • 0 Komentara • Print • #

petak, 11.11.2011.

Židovi i trgovina bijelim robljem

Steven Spielbergov pseudo-povijesni film o 19.-stoljetnoj pobuni i masakru na španjolskom brodu za prijevoz robova, Amistad, i navodnom suđenju crnim pobunjenicima – bio je veoma hvaljen od kritičara. Spielberga, jednog od najbogatijih i najuspješnijih holivudskih židovskih snimatelja filmova, također su slavili njegovi suplemenici iz raznih takozvanih organizacija “za ljudska prava” zbog korištenja njegovih promidžbenih vještina kako bi povećao osjetljivost bijele publike na užase ropstva i da bijelci osjete još veću krivicu za loše postupanje sa ne-bijelcima u prošlosti. Ono što ovaj film ne spominje, naravno, je to da su Spielbergovi suplemenici posjedovali mnoge, ako ne i sve, brodove umiješane u trans-Atlantsku trgovinu crnim robljem u 18. i 19. stoljeću i, u suštini, igrali odlučujuću ulogu u dovođenju crnih robova u Ameriku.

Ovaj film prikazuje da za ropstvo nije kriv nitko drugi osim bijelaca (U engleskom izvorniku stoji GENTILES što u prijevodu znači osoba koja ne pripada židovskoj rasi). Ovaj pogrešan pravac je interesantan u svjetlu činjenice da su upravo židovi bili vodeći u trgovini robljem još od Rimskih vremena – naročito u trgovini bijelim robljem. Židovski trgovci robljem svuda su slijedili Cezarove vojne postrojbe – u Galiju, u Germaniju, kao i u druge sjeverne zemlje – žudeći za kupovinom svih rimskih zarobljenika, naročito žena, kao robova.

Židovi su ostali dominantni u trgovini bijelim robljem sve do današnjih vremena – i pored toga što ih je tijekom srednjeg vijeka Kršćanska crkva, u brojnim situacijama, neuspješno pokušavala spriječiti, počevši u petom stoljeću ukazom cara Teodozija II kojim zabranjuje židovima posjedovanje kršćanskih robova. Nakon zabrane posjedovanja i trgovine robljem, židovi bi čekali dolazak novog cara, a onda bi ponovo kupili povelju koja im daje pravo i monopol u trgovini robljem. Zatim bi opet narastao javni bijes naroda protiv židova, i sljedeći car bi opet zabranio njihovu trgovinu robljem. U većini vremena, ipak, židovi su bili neprikosnoveni gospodari trgovine bijelim robljem i to je i danas slučaj!

Veoma je interesantno da je ova činjenica otkrivena u nedavnom novinskom izvještaju, i to baš u židovskim novinama New York Times. Izdanje od 11. siječnja 1998. godine sadrži veliki članak pod nazivom “Contraband Women”, čiji je autor židovski reporter iz Izraela. Članak se specifično bavi židovskom trgovinom mladim ukrajinskim i ruskim ženama – i pored toga što on tu trgovinu ne označava kao “židovsku”. Među ostalim u izvještaju piše i ovo:

“Bazirana u Moskvi i glavnom gradu Ukrajine Kijevu, mreža trgovine ženama grana se istočno do Japana i Tajlanda, gdje tisuće mladih slavenskih žena sada rade protiv svoje volje kao prostitutke, i zapadno do jadranske obale i dalje. Putove ove mreže kontroliraju ruske kriminalne bande iz Moskve.”
Ono što čitatelj mora shvatiti je to da u ovim bandama kriminalaca nema pravih Rusa. One su u potpunosti židovske, ali zbog zlouporabe tiska u Americi ove bande se prije nazivaju “ruskim” nego židovskim. Tako čitate po raznim novinama o skorašnjem preuzimanju organiziranog kriminala u mnogim područjima Amerike – posebno Istočne obale i Los Angelesa – od strane “ruskih bandi” i o zlobi i pameti tih “ruskih” gangstera, ali nigdje ni riječi spomena o tome da se tu uopće ne radi o Rusima već o židovima iz bivšeg Sovjetskog Saveza: Židovi poput Clintonovog simpatizera Vadim Rabinovicha, koji je slikan u kako se rukuje sa Clintonom prilikom sakupljanja fondova za istog u Miami-u. Tada je Rabinovich ilegalno boravio u SAD, kao što sam naveo u svojem radio prijenosu od 27. prosinca 1997. godine.

Priča o eksploataciji istočne Europe od strane židova je fascinantna i užasavajuća. Od vremena Srednjeg vijeka pa do moderne ere oni su se fokusirali na profitiranje od slabosti i poroka nežidovske populacije Poljaka, Bjelorusa, Ukrajinaca, Rusa i ostalih među kojima su živjeli kao jedva tolerirana manjina. Kao dodatak tome da su bili zelenaši i lihvari, židovi su kontrolirali prodaju alkohola i posjedovali barove, kockarnice i bordele. Mnogi ruski pisci iz 19. stoljeća, među njima najpoznatiji Dostojevski i Gogolj, opisivali su destruktivne efekte na slavensko seljačko društvo i vječno stanje uzajamnog neprijateljstva koje je postojalo između židova i Slavena.

Tijekom 19. stoljeća i ranog 20. stoljeća židovska trgovina bijelim robljem iz ovih zemalja se enormno proširila. Ovo je opisao i židovski povjesničar Edward Bristow u svojoj knjizi iz 1982. godine Prostitution and Prejudice koju su objavili Oxford University Press i Schocken Books iz New Yorka.

I pored toga što je ova knjiga napisana iz perspektive suprotstavljene ovoj židovskoj trgovini sa ženama, ona otkriva mnoge činjenice. Židovi su vrbovali mlade seljanke po ruskim i poljskim selima, obično sa lažnim obećanjima, a onda su ih transportirali do bordela u Turskoj, Egiptu i ostalim dijelovima Bliskog istoka; do Beča, Budimpešte i ostalih velikih gradova Austro-Ugarske monarhije; pa čak i do onih udaljenih po New Yorku, New Orleansu i Buenos Airesu. Ova židovska trgovina slavenskim ženama je prirodno prouzročila veliku mržnju Slavena prema židovima. Ova mržnja je izbijala u pogromima i ostalim protužidovskim akcijama ponovo i ponovo.

Netko bi mogao povjerovati iz radova gosp. Spielberga i ostalih židovskih propagandista da je mržnja koju Slaveni osjećaju prema židovima zasnovana jedino na religijskoj netrpeljivosti i da su židovi u svemu bili potpuno nedužni i neuvredljivi. Jedna fascinantna činjenica koju Bristowova knjiga otkriva je ta da je centar židovske trgovine poljskim djevojkama bio u malom gradiću Oswiecim. Njemački naziv za isti gradić bio je Auschwitz.

Ja vam ne mislim sugerirati da su samo židovi bili krivi za trgovinu bijelim robljem. Iskvareni političari i policijski službenici rado su prihvaćali židovski mito, i za uzvrat im dozvoljavali da nastave sa svojim prljavim poslom. I u Americi ne-židovski kriminalni elementi kao što je Mafia surađuju sa židovima ili vode vlastite operacije sa bijelim robljem. Ali trgovina bijelim robljem iz Istočne Europe je ekskluzivno židovska aktivnost u posljednjih 200 godina.

Ironično je da je još jedno židovsko poduzeće, organizirani Marksizam, stavilo privremeni zastoj na židovsku trgovinu sa slavenskim ženama. Kada su židovski Boljševici preuzeli kontrolu nad Rusijom i Ukrajinom nakon I Svjetskog rata, i Poljskom i ostalim slavenskim zemljama nakon II Svjetskog rata, oni su prekinuli sve kapitalističke aktivnosti, uključujući i one njihovih židovskih suplemenika u biznisu sa bijelim robljem. Ono što su oni uradili umjesto ovoga je bilo uspostavljanje ogromnog carstva radnih-robovskih logora, o kojima je Alexander Solzhenitsyn tako rječito pisao. Židovski trgovci robljem postali su komesari i šefovi robovskih logora. I naravno, izmasakrirali su milijune svojih nežidovskih protivnika. Vrijeme komunizma je bilo židovsko vrijeme za uklanjanje svih ruskih i ukrajinskih domoljuba, koji su ih previše dugo mrzili.

Zapravo, neke kapitalističke aktivnosti su i preživjele kroz godine komunizma u formi organiziranog kriminala. Dvije izvrsne knjige koje obrađuju ovu temu objavljene su u SAD, i obje su napisali sovjetski židovi koji su bili veoma dobro upoznati sa organiziranim kriminalom u Sovjetskom Savezu. Čak je i jedan od pisaca, Yuri Brokhin, bivši član židovske bande kriminalaca u Rusiji, gdje je radio kao svodnik. Njegovu knjigu Hustling on Gorky Street je objavio Dial Press 1975. godine.

Drugi pisac, Konstantin Simis, bio je židovski odvjetnik - branitelj pripadnika židovskog kriminalnog podzemlja. Njegovu knjigu USSR: The Corrupt Society objavio je Simon & Schuster Publications 1982. godine. Ovi židovski pisci sasvim iskreno pišu o židovskoj dominaciji u organiziranom kriminalu tijekom godina komunizma. Brokhin se u stvari time i hvali. On kaže da Rusi i ostali Slaveni mogu biti jedino obični kriminalci, ovisni o uporabi pištolja i taktike čvrste ruke, ali da oni nisu dovoljni pametni za uspješni, viši oblik organiziranog kriminala; samo su židovi dovoljno pametni za to.

Faktor koji ni jedan od ovih pisaca ne spominje, a koji je bio puno važniji nego lukavost je povezanost židovskih kriminalaca sa židovskim komunistima u sovjetskoj birokraciji. Kada je Abe, koji vodi prostituciju i prodaju droge u Moskvi, mogao računati na svog rođaka Hymia u uredu tužitelja da ga obavještava o planovima policije za racije, kao i na malu pomoć u prikrivanju ako stvar ikada dođe do suda, onda je on imao veliku prednost pred svojim ruskim nežidovskim konkurentima.

Na kraju je komunizam sasvim iscrpio Istočnu Europu i sa gospodarstvom na rubu kolapsa u zemljama pod njihovom kontrolom, komunisti su zamijenili kape – proglašavajući sami sebe “demokratima” umjesto komunistima. Odmah zatim su obznanili povratak kapitalizmu. Židovski dileri robljem opet su se vratili svom biznisu, a taj biznis je uvijek bio dobar za njihovu vrstu. I ostali židovski komunisti također su otišli u biznis. I tako je gospodarstvo “privatizirano” – to znači da su tvornice i poduzeća u državnom vlasništvu rasprodane privatnim poduzetnicima po bagatelnim cijenama – Židovi su iskoristili svoje veze i poznanstva sa svojim sada “demokratskim” srodnicima u birokraciji kako bi prigrabili najveći i najbolji dio. Ostali židovi, koji su imali monopol nad organiziranim kriminalom tijekom godina komunizma, ostali su kao šefovi organiziranog kriminala, ali su u mnogome proširili djelokrug svojih operacija. Često, novi su poduzetnici i novi šefovi zločinačkih organizacija jedni te isti ljudi.

Najbogatiji čovjek u Rusiji danas je Boris Berezovsky, koji je nakon propasti komunizma postao multi-milijarder kupujući od vlade banke, TV postaje i novinske kuće, a sve to uz pomoć njegove braće židova koji su još uvijek u birokraciji. Berezovsky juri oko Moskve u blindiranom automobilu otpornom na metke, i svakom tko stane na put njegovim poslovnim interesima prijeti opasnost da bude ustrijeljen ili da jednostavno nestane. Drugi po bogatstvu iza Berezovskog je još jedan židovski medijski moćnik,Vladimir Gusinsky. Između njih, Berezovskog i Gusinskog, je podijeljena kontrola nad većinom mass medija u Rusiji Oni također u potpunsti kontroliraju Borisa Yeltsina, pijanog ruskog predsjednika, koji je nekakva slavenska verzija Bill Clintona, plus vodka. Jedino je preko opće podrške mass medija Berezovskog i Gusinskog, bilo moguće da pijani Yeltsin pobijedi na posljednjim predsjedničkim izborima.

Ako se sjećate, Clinton i svi židovski mediji u SAD oduševljeno su navijali za Yeltsinov izbor. Svi su se oni plašili da bi istinski ruski domoljub mogao pobijediti alkoholiziranog Yeltsina, i u tom slučaju bi židovska kontrola nad Rusijom bila dokrajčena.

Nakon izbora, Yeltsin je imenovao Berezovskog u ruski Savjet za nacionalnu sigurnost, ali kada su neki još uvijek neovisni ruski mediji objavili kakve veze ima Berezovsky sa židovskim bandama organiziranog kriminala, Yeltsin je bio prinuđen otpustiti ga. Ipak, sve ovo je Yeltsin nadoknadio tako što je imenovao drugog židova, Boris Nemtsova, na poziciju zamjenika premijera, jedno od najmoćnijih mjesta u vladi. Jednu stvar Yeltsin nikada nije uradio, naravno, da napravi bilo kakav potez u razbijanju židovskih organiziranih kriminalnih bandi u Rusiji, koje se neobuzdano šire cijelom zemljom, prikupljajući moć i bogatstvo, s druge strane obični se Rusi bore kako bi se prehranili i svoje domove održali toplima ove zime.

I desetine tisuća zgodnih, ali naivnih mladih Ruskinja i Ukrajinki pokupljene su od židovskih bandi – prozvanih “ruskim” bandama od strane New York Timesa – i otpremljene u život bijede i poniženja u Turskoj, Pakistanu, Thailandu i Izraelu, kao i u zemlje zapadne Europe gdje židovi također kontroliraju organizirani kriminal. Mlade žene, nemoćne da pronađu zaposlenje u Rusiji, Ukrajini ili Poljskoj i suočavajući se sa tmurnom budućnošću u zemljama opustošenima desetljećima komunizma, hvataju se za svaku šansu za boljim životom. Odazivaju se na oglase koji nude posao recepcionarki ili tajnica u inozemstvu, a također obećavaju besplatnu edukaciju i prijevoz. Kada ove djevojke stignu do svog odredišta, tamo pronalaze nešto sasvim drugačije – ali tada je prekasno za sve.

Jedna od tih djevojaka, Irina, 21-godišnja zelenooka i plavokosa Ukrajinka, bila je intervjuirana u Izraelu. Ona je ispričala kako ju je njen izraelski poslodavac odveo u bordel čim je stigla u Izrael. Oduzeo joj je njenu ukrajinsku putovnicu, i spalio je pred njenim očima, a zatim joj priopćio da je ona sada njegovo vlasništvo i da mora raditi u bordelu. Kada je Irina ovo odbila, bila je pretučena i silovana. Ipak, imala je više sreće od ostalih slavenskih žena koje su namamljene u Izrael. Irina je nakon nekog vremena bila uhićena u raciji izraelske policije i smještena u zatvor kao ilegalni stranac. U vrijeme kada je intervjuirana čekala je na deportaciju, zajedno sa stotinama drugih Ruskih i Ukrajinskih žena. Bila zaprepaštena činjenicom da Izraelac koji ju je silovao i prisilio na prostituciju nije bio čak ni uhićen. I zaista, prema židovskom pravu silovanje ne-židovske žene nije kažnjivo! Niti je u Izraelu ilegalno kupovati i prodavati robove, sve dok ti robovi nisu židovi. Začuđujuće, ove činjenice otkriva članak iz New York Timesa.

Trgovina bijelim robljem je veliki business u Izraelu. Ukrajinske vlasti procjenjuju da se iz Ukrajine svake godine odvede 40 000 žena mlađih od 30 godina. Neke od ovih žena se same jave na oglase koji nude zaposlenje u inozemstvu, kao u slučaju Irine, a druge su jednostavno otete i prokrijumčarene iz zemlje. One koje pokušaju pobjeći od svojih židovskih zarobitelja brutalno tretiraju. Često su masakrirane pred ostalim zarobljenim ženama da bi se zaplašile i natjerale da rade ono što im se kaže. Na robovskom tržištu u Italiji koji vodi židovska banda, mlade slavenske žene su skinute gole, izložene u odjeljcima i ponuđene na aukciju vlasnicima bordela.

Zapanjujuća stvar u vezi cijelog ovog prljavog posla, je ta da većina ljudi mora o ovome saznati iz židovskih novina kao što je New York Times. I stvarno, trebate sami pročitati članak koji ja navodim, u broju od 11. siječnja 1998. godine. Teško da će se ovakva stvar ponoviti.

Zapitajte sami sebe, zašto Interpol, međunarodna policijska agencija, ne napravi nešto kako bi se spriječila ova trgovina bijelim robljem? Zašto vlade zemalja, iz kojih se otimaju ove žene, ne naprave nešto? Zašto mass mediji ne podignu hajku? Zašto moćne feminističke organizacije ne zahtijevaju uništenje bijelog ropstva?

Odgovor na sva ova pitanja je veoma jednostavan: nitko od njih se ne usuđuje bilo što napraviti ili javno reći jer je ovo židovski biznis. U državi kao što je Njemačka, gde židovi kontroliraju gotovo cjelokupni organizirani kriminal, svatko tko javno objavi ovu istinu biti će uhićen i optužen za “izazivanje rasne mržnje”. Njemačka i većina zapadno-europskih zemalja ima zakone protiv onoga što oni nazivaju “govor mržnje”. Reći bilo što negativno o židovima, bilo to istinito ili ne, pokreće ovaj zakon.

Židovske organizacije – i naravno, Clintonova administracija – voljeli bi imati iste zakone i u SAD. Interpol, koji i ovako ima dosta drugog posla, nema namjeru biti etiketiran za “anti-semitizam” kada krene na židovske trgovce robljem. Pa čak i ako Interpol uhiti te gangstere, neće učiniti neko dobro djelo, zato što tog ološa ima skoro svugdje. Puno novca je dobiveno prodajom žena: sasvim dovoljno da se plate političari, birokrati, suci i policajci.

Dok jedni židovi udaraju u bubanj i zahtijevaju još isplata odšteta od Švicarske, Njemačke, Francuske i ostalih zemalja za koje oni tvrde da ih nisu tretirali kako treba ili su im uzele nešto od njihovog ljubljenog zlata prije 60 godina, drugi židovi još uvijek crpe zemlje poput Poljske, Ukrajine, Rusije i baltičke nacije za novac i njihove mlade žene. Zemlje koje su desetljećima patile pod brutalnom vladavinom komunističkih komesara, još uvijek su iskorištavane od istih ljudi koji se sada nazivaju “demokratima”.

Židovi vjeruju da svojim, gotovo svuda, smrtnim zagrljajem nad mass medijima, svojim lutkama – kao što su Bill Clinton i Boris Yeltsin – na moćnim pozicijama na Istoku i na Zapadu, sa golemim bogatstvom koje im je na raspolaganju i sa toliko bijednih ne-židova navučenih na “holokaust” promidžbu koju je osmislio Steven Spielberg i stotine drugih, mogu nas zauvijek iskorištavati. Ali oni su u zabludi. Sami stvaraju mržnju, prijezir i bijes koji će ih uništiti. To će ih sve uništiti: članove bandi, šefove medija, “savjetnike” Bill Clintona i Boris Yeltsina, profesionalne žrtve “holokausta”, bivše komesare i sve ostale, čak i one koji trenutno nisu umiješani u nijednu od ovih aktivnosti.

Oni sami garantiraju da će biti drugog “holokausta”. Ali ovog puta biti će pravi.

Dr. William Pierce

11.11.2011. u 17:12 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 08.11.2011.

Antun Gustav Matoš o Židovima

ŽIDOVSKE OSOBINE I ODNOS PREMA EUROPLJANIMA

„Genijalni Grci i junački Rimljani prestadoše bitisati kao narodi, dok su Hebrejci još uvijek narod izgubivši sve ono što narod inače čini jezik i domovinu. Ostade im tek vjera: vjera u boga svoje rase, pa su oni najrječitiji dokaz da narodnost nije zemlja, da čak nije ni jezik toliko koliko zajedništvo krvi i historijske tradicije.“

Antun Gustav Matoš, Posljednje šetnje, 1913.
„Izgubivši jedinstvo teritorijsko i političko, Židovi se drže na površini jedino ma kako stečenim novcem i framasunskom gotovo slogom. Njihova su dakle glavna obilježja plemenska ekskluzivnost i meterijalizam koji se ne ustručava pred lihvarstvom i svodništvom. Značajno je da su sva bludništva kod nas u njihovim rukama. Jehova pretvorio se u žuti cekin i u mjenicu koju ti duguje pošteni "goj" naivni Arijac. Zato je Hebrejac liberal, jer pod liberalnim vladama najlakše lovi u mutnome.

Kako mu je po Talmudu sve dopušteno proti inovjercu, proti Arijcu, najčestitiji Židov će kumovati svakoj našoj nesreći. Činjenica je da su Židovi oci ili kumovi svim velikim modernim evropskim korupcijama. Sjetimo se samo panamske, Hertz- i Dreyfus- afere. Bakunjin je bio revolucionar i internacionalac, ali je instinktivno prezirao Židove. Richard Wagner ih je učinio odgovornima za padanje visoke muzike, za kšeftiranje s umjetnošću. Mayerhofer i Offenbach, Heine ne može dobiti spomenika u Njemačkoj jer je primao novac iz tajnih francuskih fondova kojima se nagrađuju uhode i žbirovi. Lassalle je paklovao sa Bismarckom.

Židov je demokrat, liberal, ali dat će i Jehovu, dat će i cekine za aristokratski naslov. Crkao je za pravim aristokracijama kao pravi skorojević i neoprani parvenu. Na muziku i literaturu bacio se tek onda kada je "nosila". U novije vrijeme "nosi" i slikarstvo, a Židov je postao i slikar. U glazbi je većinom virtuoz, a u književnosti novinar. Za novinara je stvoren jer novinarstvo je trgovina ideja. Dakako, novinar prvog reda je vrlo rijetko, jer tu treba genija, a Židov je obično tek talenat. Zato taj mrzilac mrzi genij, kako to dokazuju židovski "naučnici" Lombroso i Nordau.“

Antun Gustav Matoš, Oko Križevca, 1910.

ŽIDOVI U HRVATSKOJ
„Zavirite u knjigu članova Matičinih ili Društva hrvatskih književnika, zavirite među abonente hrvatskih novina, pitajte naše narodne dobrotvore i učitelje: ni traga Židovu, koji je došao u tu novu Poljsku gladan preko Drave kao pokućurac i sinja kukavica, da svrši kao bankar i spahija, ne naučivši ni jezika žrtve koju je kao Abraham ovna ogulio. Umjesto hrvatskog štiva širi Židov "Extrablatte" i razne "Caviare", umjesto bolnica i knjižnica osniva kod nas bordele i lihvarnice. Praveći se sinom velikih kultura, taj nedoučeni commis širi među nama, neobrezanim filišćanima, mađarski i švapski judaizovani žargon. Kao nekakav aristokrat odvaja se taj čovjek, nekad gotov na sve za novac, od našeg preziranog građanstva, otevši nam već gradove kao Osijek i hrvatske sfere i osvojivši već tržišta u Zagrebu, Bjelovaru, Varaždinu, Križevcu... U Liku i kršno Primorje se ne ide tome historijskom paćeniku, pa nama ostavlja kraški kamen za glodanje, pritisnuvši bogato Savodravlje kao misirski skakavac i egipatski bijesni faraun.“

Antun Gustav Matoš, Oko Križevca, 1910.
„Sva trgovina je u rukama cincarskih martoloza što šire istočnjačku, i u rukama Hebrejaca što šire lihvarsku, vandalsku i mongolsku kulturu.“

Antun Gustav Matoš, Silom budala, 1909.

Židovi u Hrvatskoj - jedan od stupova mađarizacije (Matoš ih naziva Judeomađarima)

„I dok ti duši besjedi duša hrvatske zemlje, kroz osiromašenu ravnicu juri lokomotiva tuđinskog haračlije, i na prsa ti legne kao ogromna željezna karika, kao neizmjeran gvozdeni udav sistem željeznih drumova naših novih satrapa. Vremena se izmijeniše, ali hrvatsko ropstvo ostade isto. Mjesto Mletaka Talijan i Nijemac, mjesto Turčina Judeomađar. Naša je djedovina raščetverena, kao uvijek, i sada vrvi tuđinskim slugama. Plemstvo nekad glavni branilac naših prava, ili propada ili služi tiraninu.“

Antun Gustav Matoš, Đuro Stj. Deželić, 1908.
„ U Zagrebu već na kolodvoru prestaje Hrvatska. Konobari, činovništvo, duh mjesta - čista tuđina. Pa da je taj tuđinac neka sila u Evropi, da je barem Francuz, Englez, pa ako hoćeš i Švaba! Ali Mađar! Mađar sa judaiziranim glavnim gradom, sa korupcijama najgore oligarhijske politike, sa jezikom bez više kulture i evropske rodbine, sa bahatošću ordinarnog hohštaplera i neolizanog polubarbara, uvukavši se furtimaške u zemlju na koju je već 1526. sva eventualna prava zajednice izgubio, i pretvarajući konstitucionalnu našu kraljevinu u afrikansku koloniju, ne: u jednu veliku robiju! I sve to iza aneksije hrvatske Bosne i na zemljištu koje omogućuje monarhiji prijelaz na Balkan i velevlasni položaj.“

Antun Gustav Matoš, Oko Rijeke, 1909.
Pešta je karikatura od velegrada. U toj zemlji nema ništa što me ne vrijeđa. Podvala "švindl" je tu državni sistem. Srbija izvozi svinje, Ugarska izvozi Mađarice. Sifilis je dakle vrlo važan artikl ugarske izvozne trgovine. A kakva okolina, pejzaž, sveti Bože! Marva i kukuruz, kukuruz i marva, Mađari i stoka, stoka i Mađari! Da poludiš od zijevanja! I taj zar eskamotirani narod da davi, demorališe i do krvi isisava moju otadžbinu! Zar zbog tih pokrštenih Židova i aristokratskih kočijaša, tih zemljaka u prekooceanskim zemljama, jer ne mogu više disati u zemlji koju prodaju za Judin groš stvorovi kao Stjepan Kovačević, Đurđević i Tomašić?

Antun Gustav Matoš, Od Pariza do Beograda, 1904.

08.11.2011. u 09:56 • 1 Komentara • Print • #

utorak, 01.11.2011.

Dr. Danijel Crljen o Židovima

"Žilavi i razorni, podmukli i vanredno spretni, neprijatelji svih naroda osim svojeg vlastitog,
Židovi su se poput opasnih nametnika hvatali tijela svih naroda, sisali ih i uništavali jednako
gospodarski, kao i politički, kulturno i moralno. Nigdje nisu nastupali kao organizirana sila, a
bili su najorganiziranija sila na svijetu. Iako im nije bilo ništa sveto, smatrali su svetim sve,
što ih je vodilo konačnom cilju: gospodarskom izrabljivanju i zarobljavanju cijelog svijeta.
Njihov je utjecaj na gospodarski život u Hrvatskoj kao i u mnogim drugim zemljama bio
toliko jak, da ih se je na tom polju moglo smatrati apsolutnim gospodarima. I kao što se bolest
zahvativši jedan organ širi po cijelom tijelu, tako se je i židovska vlast u Hrvatskoj širila na
sva tijela javnog života i djelatnosti.
Tvarna dobra, koja su Židovi otimali hrvatskom narodu i izvlačili iz hrvatske zemlje, nisu
služila razvijanju prirada u Hrvatskoj, već su najvećim dijelom bila upotrjebljena za
međunarodno židovsko poslovanje, ili su bila uložena u strane banke.
Na političkom polju nisu doduše djelovali u nikakvoj židovskoj stranci, jer su oni uvijek
zazirali od otvorenog rada na bilo kojem području, ali su marljivo potpomagali sva
protuhrvatska gibanja.
Na kulturnom polju kvarili su svim raspoloživim sredstvima dobar ukus javnosti promičući
dekadenciju u svim pravcima. Oni su glazbu učinili divljaštvom, slikarstvo ruglom pravoj
umjetnosti, kazalište izložbom gluposti i svinjarija.
Na moralnom polju vršili su najpogubniju ulogu razaranja svih zdravih snaga, te su
onemogućavali svako pošteno pregnuće i čestitu težnju. Dok su umjetnost pretvorili u običan
razvrat, razvrat su dotjerali sebi prirođenom pokvarenošću do prave umjetnosti."
Danijel Crljen

Pratite http://www.realzionistnews.com/ i budite uvijek korak ispred izmanipulirane mase!

01.11.2011. u 10:10 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 20.09.2011.

Masoni protiv Hrvatske

Knjiga Mladena Lojkića "Masoni protiv Hrvatske" nastavak je jednog nadahnutog i izuzetno vrijednog rada na otkrivanju povijesne istine, kao i istine u povijesti, a koji je hrvatskome narodu prijeko potreban da bi se mogao snaći u prisutnoj kakofoniji laži u koju je stavljen. Za jedan narod je od presudnog značenja da otkrije svoj smisao postojanja, da uvidi koje poslanje u povijesti ima, jer narod otuđen od svoje povijesti nema mogućnosti uvida u vlastiti bitak te takav postaje nedefinirana masa koju se lako može modelirati po određenom kalupu. Odnosno, u našem konkretnom slučaju, po kalupu koji je napravljen u radionicama masonskih loža. Točnije, po kalupu centralne majke-lože u Londonu koja izrađuje temeljni model po kojem se dalje ovaj obrazac zla širi kroz paukovu mrežu masonerije u koju je uhvaćen praktički cijeli svijet.

Nažalost, i Hrvatska se dala uplesti u tu mrežu zla te je time kao država učinila jedan, u biti, samoubilački akt, jer dozvoliti djelovanje jedne organizacije koja kao svoj svjetonazor deklarira brisanje država i poništenje različitosti naroda te se ujedno i hvali time da gradi Novi svjetski poredak gdje će cijeli svijet biti jedna jedinstvena država bez granica i bez narodnosnih identiteta, a s jednom jedinstvenom i svima prihvatljivom religijom. Time što se sugerira da je potrebna jedna sinteza, čak i nadogradnja, svih postojećih religija, istodobno se implicira da ni jedna od njih nije „ona prava“ koja bi mogla zadovoljiti potrebe cijelog čovječanstva. Masonstvo sebe vidi kao avangardu čovječanstva na putu prema samoostvarenom savršenstvu, kao ono najbolje od najboljeg što ljudski rod može dati, te se istovremeno nameće kao tražitelj i stvaratelj (graditelj) te nove, čovječanstvu navodno prijeko potrebne i spasonosne religije kojom će se ostvariti masonska utopija tzv. Hrama čovječanstva izgrađenog po nacrtima Velikog arhitekta univerzuma.

Download poveznica:

http://www.4shared.com/document/cZae0ayi/Mladen_Lojki_-_Masoni_protiv_H.html

20.09.2011. u 18:52 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 13.09.2011.

Porobljeni svijet u godini 2029

Romani na njemačkom jeziku. Priča se vrti u godini 2028: novi svijetski poredak je porobio cijeli svijet, samo Japan i oslobodilačke grupe u Bjelorusiji pružaju otpor. Veoma autentična slika buduće, realne tiranije koja nas čeka...

Die Welt im Jahr 2028: Die Menschheit befindet sich im Würgegriff einer alles überwachenden Weltregierung. Frank Kohlhaas, ein unbedeutender Bürger, fristet sein trostloses Leben als Leiharbeiter in einem Stahlwerk, bis er eines Tages durch ein unglückliches Ereignis mit dem tyrannischen Überwachungsstaat in Konflikt gerät. Er wird im Zuge eines automatisierten Gerichtsverfahrens zu fünf Jahren Haft verurteilt und verschwindet in einer Haftanstalt, wo er einem grausamen System der Gehirnwäsche ausgesetzt wird. Mental und körperlich am Ende, wird er nach acht Monaten in ein anderes Gefängnis verlegt. Auf dem Weg dorthin geschieht das Unerwartete. Plötzlich verändert sich alles und Frank befindet sich zwischen den Fronten.

http://www.4shared.com/document/8HgB0FSX/beuteweltteil1ebook.html

Unterdrückung und Manipulation sind im Jahre 2030 an der Tagesordnung. Nur ein einziger Staat hat sich mutig aus dem Versklavungssystem der Weltregierung herausgelöst und unabhängig gemacht: Japan. - Frank Kohlhaas, Alfred Bäumer und Millionen unzufriedene Menschen in allen Ländern richten in diesen finsteren Tagen ihren Blick voller Hoffnung auf den japanischen Präsidenten Matsumoto, welcher seinem Volk die Freiheit erkämpft hat. Doch die Mächtigen denken nicht daran, den abtrünnigen Staat in Ruhe zu lassen und überschütten ihn mit Verleumdung. Sie bereiten einen Großangriff auf Japan vor, um die rebellische Nation zu zerschlagen. Frank und Alfred beschließen, als Freiwillige am japanischen Freiheitskampf teilzunehmen. Schon bald spitzt sich die Situation immer weiter zu und die beiden Rebellen befinden sich in auswegloser Lage …

http://www.4shared.com/document/y7XXOkIE/beuteweltteil2ebook.html

Die wirtschaftliche Situation in Europa ist im Jahre 2033 hoffnungsloser denn je. Die Weltregierung presst die von ihr beherrschten Länder erbarmungslos aus. Artur Tschistokjow, ein junger Dissident aus Weißrussland, übernimmt die Führung der Freiheitsbewegung der Rus, einer kleinen Widerstandsgruppe, die im Untergrund gegen die Mächtigen kämpft. Während sich in Weißrussland eine furchtbare Wirtschaftkrise anbahnt, bauen die Rebellen eine revolutionäre Bewegung auf, der sich immer mehr Unzufriedene anschließen. Unter Führung des zu allem entschlossenen Tschistokjow, folgen auch Frank und seine Gefährten dem Rebellenführer, bis es für sie nur noch die Flucht nach vorn gibt…

http://www.4shared.com/document/PLGrugQz/beuteweltteil3ebook.html